Studenti prvih godina studija Međunarodnog menadžmenta u hotelijerstvu i turizmu i Međunarodnog studija Gastronomije bili su u obilasku Salone zajedno sa Tonćijem Drljom i turističkim vodičem Leom Nikolićem.
Vodič im je u obilasku približio antičku Salonu navodeći niz povijesnih zanimljivosti o stilu i načinu života u tom vremenu. Dotaknute su i teme gastronomije i hedonizma, po kojima su stari Rimljani bili poznati i čime je obilježeno cijelo jedno doba. To su ujedno bila i vremena kada počinju prva putovanja i otvaraju se prve gostionice za putnike i široke mase gdje je običan puk mogao uživati u hrani i piću. Već u to doba robovi koji su bili spretni u pripremi hrane su bili cjenjeniji i traženiji. Najpoznatiji gurman i hedonista tog doba je bio Marcus Gavius Apicius- Apicije koji je napisao kuharicu po kojoj se i danas rade određena jela.
Njegova definicija gastronomije je bila „jedemo da bi povraćali, a povraćamo da bi jeli“. Jedno od glavnih sastojaka pri blagovanju je bilo guščje pero, čime su iritirali želudac na povraćanje.
Iako se često spominje jedenje u ležećem položaju, samo su muškarci imali tu privilegiju dok su žene i djeca ipak morali jesti sjedeći.
Car Neron je bio poznat kao veliki gurman i upravo je on otkrio sorbet, što je ustvari preteča sladoleda.
U antičko su doba većina kućanstava imala organiziran doručak koji je trajao od 7-9h i jeli su med, mlijeko, svježe i sušeno voće. Ručak je trajao od 12-13h, a obično bi se za ručak jelo ono sto je ostalo od večere dan prije. Glavna namirnica je bila riba (svježa i sušena), dok je od mesa perad bila najcjenjenija. Slavuj je imao poseban status na blagovaonskom stolu te se smatrao posebnom delicijom.
Večera je pak počinjala od 16h, i smatrala se glavnim obrokom. Bila je obilata s nepreglednim količinama hrane koje su se konzumirale do ranih jutarnjih sati praćena s velikim količinama vina.
Rimljani su puno toga su naslijedili od Grka, primjerice do tada nisu jeli kruh nego brašnenu kašu pa su tek kasnije uveli pečene kruščiće.
Zanimljivo je i to da se sezam smatrao dopingom’, pa su se sportaši koji su konzumirali sezam udaljavali s natjecanja.
Nakon što su obišli Salonu i poslušali ove zanimljive priča o ranoj gastronomiji, običajima i tradiciji koja seže do 2 st. pr Kr. studenti su kušali pripremljeni „mulsum“. Mulsum je vino aromatizirano cimetom, klinčićima, medom i lovorom.
Aromazirirano vino se točilo iz amfore u posebno izrađene čaše iz kojih su studenti kušali ”muslum” i na taj način doživjeli antičku Salonu.