Deni Borozan
Intervju s Deni Borozan, osnivačicom kluba Marjan, članicom izvršnog odbora Splitskog saveza i autoricom knjige za djecu sportske tematike
- Ostvarili ste značajnu karijeru u sportu, kada je sve počelo i dokle ste stigli?
Osnivačica sam i dugogodišnja predsjednica Gimnastičkog kluba „Marjan“ na koji sam izuzetno ponosna. Klub je osnovan 1998. i od tada bilježi rast i uspon i odlične rezultate. Činjenica da klub već treći put za redom daje sudionice olimpijskih igara odličan je pokazatelj vizije, entuzijazama i upornosti usprkos vrlo lošim materijalnim uvjetima i nepostojanju adekvatne gimnastičke dvorane u Splitu. Smatram da sam i osobno pridonijela poboljšanju bar tog ljuskog elementa, pošto mi je uvijek bila važana upravo ta ljudska spona. Stručnost se traži i brusi, a ljudi su najvažnija karika.
Aktivna sam sportska djelatnica već puna dva desetljeća, članica izvršnog odbora Splitskog saveza športova, članica upravnog vijeća Javne ustanove športski objekti i osnivačica i predsjednica FOKSS-a (Foruma olimpijskih klubova pojedinačnog sporta Splita) . Uz to recimo da sam i spisateljica, naime autorica sam knjige za djecu „Gimnastička priča Zlatna vila“ sportske tematike te kao takve jedinstvene u svijetu.
I naravno, ništa manje značajno, studentica sam II.godine Sportskog menadžmenta na Aspiri.
Uspješna karijera iz gušta
- Kako ste uspjeli postići toliko ciljeva?
Moja karijera je išla u nekoliko smjerova, od privatne poduzetnice do poduzetnice u sportu što me u konačnici potpuno zaokupilo. Ono što želim reći o svom životu i karijeri jest da sam imala sreću raditi nešto što sam voljela i u čemu sam uživala, pristupajući poslu bez zadrške, strastveno i angažirano. Uvijek sam se trudila pronalaziti nove puteve i načine, stereotipi su mi bili monotoni, izazovi važni a energija sveprisutna. Kad još uz to možete stvoriti mogućnosti za takav način života i rada, onda imate šanse uspjeti i sretni ste. To držim najzanimljivijom stavkom u mojoj karijeri. Jedino tako sam mogla i znala funkcionirati.
Žene u „muškom“ poslu
- Možete li nam nešto više reći o položaju žena u sportu općenito, ali i na upravljačkim funkcijama?
Ovo pitanje mi je postavljeno nebrojeno puta i isto toliko puta zastanem i uzdahnem. Nije žena u našem društvu ravnopravna, nažalost još uvijek živimo u muškom svijetu. Volim pristup žena u poslu; izravnije su, kreativne, energične, operativnije, a istovremeno suptilno nijansirane u određenim područjima.
Često dođe do nesuglasica s mojim muškim kolegama pošto me užasno nervira propisivanje udjela žena u upravljačkim strukturama, kao da smo brojke, postotci, najčešće jer se tako mora, jer tako kaže EU i slično. Ali, s druge strane ima još uvijek puno žena koje se povuku pred muškarcem, samozatajne su i nesigurne u javnim nastupima. Bojim se da to dugujemo onim tisućljetnim čipovima koji su još uvijek instalirani u našim moždanim strukturama. Iako je bolje nego prije, ima još puno prostora da se stvari mijenjaju u korist „ ženske ruke“. Mi majke moramo odgajati hrabre i snažne djevojčice, pune samopouzdanja i energije. Počnimo najprije od te dužnosti!
Marljiva studentica Sportskog menadžmenta
- Što Vas je potaknulo da upišete studij? Kakva su Vam iskustva studiranja na Aspiri?
Postala sam studenticom Aspire nakon jednog težeg razdoblja u životu. Zapravo, uletjela sam se u tu avanturu želeći novi izazov i buđenje one strasti uživanja u onom što radim. U petom desetljeću života ponovo sam u klupi, učim! Svojevrsnu potvrdu iskustva koje sam stekla tijekom života i rada pronašla sam u ponuđenim kolegijima te dobila priliku kroz prezentacije upoznati svoje mlade kolege sa vlastitim sportskim iskustvima, gimnastičkom sportu i klubu. Čovjek dok je živ treba raditi na sebi, učiti, saznavati i širiti vidike, to je najveće bogatstvo. Jer koliko god mislili da znamo, ne znamo i uvijek postoji prostor za napredak. Divno je otvoriti se prema znanju s posebnom strašću i to kad imate 50 godina. Aspira je za mene bila pun pogodak.
Henry Ford je rekao : „Ko god prestane učiti star je, svejedno bilo to u dvadesetim ili osamdesetim godinama života. Najvažnija stvar u životu je da održiš svoje misli mladim.“
Srcem uđite u sport
- Što biste poručili mladim sportašicama i sportašima? Koja je budućnost sporta i sportskih organizacija?
Mladim sportašicama i sportašima bih poručila da srcem ulaze u sport. On nosi neku posebnu energiju i emocije s kojima se rijetko što može mjeriti. Sport je nadahnuće za cijeli život . No, živimo u prostoru gdje se od sporta ne može živjeti pa im preporučujem stjecanje obrazovanja ma koliko god to bilo teško za vrijeme trajanja sportske karijere. Bilo bi izvrsno kada bi svoju profesiju mogli vezati uz sport jer oni su jedini koji mogu obogatiti sport sa vlastitim iskustvom te pritom začiniti sve to skupa novim idejama i kreativnosti. Na ovaj način mogu puno učiniti i za sebe a i za sportaše koje će odgajati i razvijati. Aspira je u svemu tome vrlo dobra ponuda.
Budućnost sporta u Hrvatskoj vidim u razvoju adekvatne infrastrukture, stručnih kadrova naslonjenih na sport i izvučenih u sportu te sustava koji će generirati esenciju samog sporta i strategiji koja će podupirati vrhunski sport a istovremeno širiti bazu sporta.
Sport je ideja, entuzijazam i emocija
- Poruka za Vaše sadašnje i buduće kolege, buduće menadžere u sportu?
Menadžeri u sportu uz sva znanja koja će steći obrazovanjem a kasnije iskustvom, moraju imati tu posebnu vrstu energije za sport. Jer sport je ideja, entuzijazam, emocija i ako uspiju objediniti ogromnu sportsku strast sa znanjima i vještinama uspjeh im je zajamčen. Sportu definitivno trebaju menadžeri. U Hrvatskoj je došlo vrijeme za više razine djelovanja i poslovanja, pogotovo u sferi sporta.
