I.dio
——-
Zanima Vas kako izgleda praksa u inozemstvu? Pratite iskustvo studenta Zvonimira koji praksu obavlja u vrhunskoj event menadžment tvrtci specijaliziranoj za sportske događaje iz Madrida!
Erasmus
Uvijek sam razmišljao o odlasku iz države, makar to bilo samo na neko vrijeme, pa nisam puno razmišljao kada mi se ponudila prilika otići na Erasmus, bilo na studiranje ili na praksu. Kako se situacija s vremenom razvijala, dogovorena je studentska praksa u kompaniji koja se bavi raznoraznim aktivnostima u sklopu sportskog menadžmenta, a njeno se sjedište nalazi u Madridu što je bilo izuzetno primamljivo prilikom odlučivanja.
Moje inozemno iskustvo je započelo u nedjelju, 13. ožujka 2016., kada sam sletio na Madrid-Barajas aerodrom gdje me dočekao moj domaćin Huaira. Na njega sam naišao putem AirBnb-a, kada sam tražio smještaj u blizini ureda, a kako mi je cijena smještaja odgovarala, sve je dogovoreno u dvije-tri poruke. Kako sam svoje putovanje započeo s 50 kg prtljage, jer ipak treba ponijeti i bicikl sa sobom, moj domaćin me pristao dočekati na aerodromu i odvesti do stana gdje ću provesti određeno vrijeme. Dobar odnos s domaćinom je započet razgledavanjem centra grada i ispijanjem pokoje pive kako bi se dovoljno hidratizirali za kilometarsku turu na jakom španjolskom suncu koje je samouvjereno stajalo na nebu (i gle čuda, stoji još uvijek). Kako ne bi sve stalo na ispijanju pive, kroz priču smo došli do još jednog zanimljivog podatka, a to je da moj domaćin sam proizvodi svoju pivu. Na spomen toga sam odmah znao da ćemo se skroz dobro slagati J .
Studentska praksa
Već sljedeći dan sam trebao biti u uredu kompanije Events GB gdje odrađujem praksu, ali to mi nije teško palo jer ovdje sve počinje koji sat kasnije jer i samo sunce kasni dosta u odnosu na Hrvatsku. Iz tog razloga na poslu trebam biti tek oko 9.30, što je dovoljno vremena za odmoriti se i krenuti na posao laganini – ništa na prišu. Na poslu me dočekala ugodna atmosfera u uredu, gdje praksu odrađuje još nekoliko studenata iz Njemačke i Španjolske. Trenutno se u kompaniji odrađuje nekoliko projekata – II Madrid Weekender, MBA Sport Management „Madrid Master Class 2016“ (master iz sportskog menadžmenta), te priprema različitih kongresa diljem svijeta. Posla kao u priči, ali opet, standardno španjolski, sve se odrađuje laganini i bez stresa, tako da je odmah lakše funkcionirati. Moje obaveze su održavanje različitih društvenih mreža, s fokusom na poslovnu komunikaciju putem LinkedIna, dizajniranje različitih vizuala (brošure, banneri, flyeri, prezentacije…) i komunikacija s drugim ljudima koji odrađuju nešto za kompaniju po potrebi.
Zabava
Kako na Erasmusu nije sve u poslu, nego se naglasak stavlja i na upoznavanje novih ljudi, mjesta i kultura, radilo se i na tome. Madrid je višemilijunski grad, poznat po tome da privlači veliku količinu studenata iz cijeloga svijeta, pa nije problem upoznati mnoštvo interesantnih ljudi. Već u samom stanu sam imao priliku upoznati cimerove prijatelj iz cijele Južne Amerike, preko poznanice iz Makedonije sam imao priliku upoznati dosta španjolaca, a tokom tjedna su česti International Meetup sastanci u kafićima i restoranima po centru Madrida gdje se može upoznati hrpa ljudi iz cijeloga svijeta, bilo da studiraju, žive ili rade tu ili su samo na proputovanju kroz Madrid.
Ipak, ono što je meni bilo najbitnije je naći ekipu koja će mi pokazati planine u okolici i staze gdje se može voziti bicikl. Preko interneta sam relativno lako naletio na jednu interesantnu ekipu pod nazivom AllMountain Madrid koja često vozi, a ljudi su šaroliki, od servisera bicikala, ljudi iz biciklističke industrije, turističkih agenata, pa sve do policajaca, tako da se lako mogu pokriti svi mogući problemi u budućnosti. J Kroz prvi mjesec sam otkrio nekoliko zanimljivih mjesta kao što su Casa del Campo, veliki park u samome centru Madrida koji je poznat po tome da je nekada bio mjesto gdje se održavalo World Cup natjecanje u Cross Country biciklizmu, El Pardo, pješčani raj u neposrednoj blizini Madrida za one željne malo agresivnije vožnje, te Patones, malo selo podno planina iz kojega se kreće na uzbudljive i zahtjevne Enduro ture, a dokaz da su te staze zahtjevne i dobre za trening je i činjenica da se tamo može vidjeti veliki broj timova koji se natječu u Enduro Spain kupu. Sve vožnje se, naravno, završe dobrim jelom i pivom, kako bi se povratila energija, pa činjenica da se redovito napravi 40-ak kilometara ne pada toliko teško.
Neke interesantne činjenice o cijenama u Madridu
Kako bi bilo moguće preživjeti bez problema, potrebno je nešto i jesti. Uz dosta franšiza poput McDonaldsa, Burger Kinga, KFC-a, 100 Montaditosa, te različitih restorana svih mogućih kuhinja, s njihovim cijenama nije toliko isplativo svaki dan jesti vani. Koliko god je jelo u restoranima skupo, cijene u supermarketima su toliko povoljne, da se može bez problema preživjeti mjesec s tri bogata jela dnevno, voće, povrće + gluposti sa strane za nešto više od 100€. Za usporedbu nekih stvari koje regularno uzimam, kruh tu je oko 2.50 kn za francuz, 16 komada velikih jaja je 10 kn, 1 kg piletine bez kosti je oko 30 kn, 1 kg lososa se može nabaviti za 50 kn, a pivo prosječne kvalitete je oko 2.50 kn za pola litre ako se uzimaju pakiranja od 24 komada.
Cijena javnog prijevoza je još bolja. Za 150 kn mjesečno, mogu se voziti koliko hoću, gdje god hoću (u krugu 100-tinjak km koliko je područje djelovanja javnog prijevoza Madrida), čime god hoću – metro, autobusi i vlakovi, a bicikl mogu uvesti svugdje, s određenim restrikcijama u metrou za frekventne sate. Usporedbe radi, za Promet bi platio pokaz 265 kn za sve zone, područje je daleko manje i daleko lošije pokriveno, a mogao bi se voziti samo autobusima.
Cijene telefona su više manje iste kao i kod nas za mobilne uređaje, ali za 20 € mjesečno se kod kuće dobije optička veza s televizijom i telefonom, što je, malo je reć vrhunski.
II.dio
——-
Drugi mjesec moje Erasmus prakse u Madridu je započeo u Barceloni. Treba iskoristiti priliku i posjetiti interesantna mjesta dok je u blizini.
Iz Madrida sam krenuo odmah poslije posla, kako bi što prije stigao u Barcelonu i uživao u ljetnim temperaturama s pogledom na more koje mi toliko fali. Samo pogleda radi. Po slijetanju u zračnu luku u Barceloni, odmah mi je bilo jasno da jaknu koja je tada bila potrebna u (južnijem) Madridu mogu spremiti sa strane i zaboraviti do povratka. Fun fact: S istom aplikacijom s kojom se naručuje taksi u Madridu, moguće je naručiti i taksi u Barceloni, iako je riječ o skroz drugoj kompaniji, sve je umreženo. Fun Fact No.2: U Barceloni se ne govori Španjolski, a i ne vole baš Španjolce, tako da je bolje pričati engleski ukoliko ne znate katalonski.
Barcelona ipak nudi malo više toga za vidjeti od Madrida u samome gradu, pogotovo radi odvažnije arhitekture i monumentalnih građevina poput crkve La Sagrade Familia koja još dan danas nije dovršena i stalno se nadograđuje. I sami ljudi su drugačijeg mentaliteta, a može se i uspostaviti paralela između razlike Zagreb – Split i Madrid – Barcelona. Kroz četiri dana obilaženja Barcelone (i tko zna koliko prijeđenih kilometara), imao sam priliku vidjeti skoro sve znamenitosti, probati najbolji kolač 2005. godine, popiti zlatnu i brončanu pivu s Festivala piva u Barceloni, te uživati u jednom od najboljih sladoleda u Španjolskoj.
Cijeli grad, poput Madrida, živi 24/7. Ulice su pune u koje god doba dana prođete, a pogotovo na poznatoj ulici La Rambla koja je u 5 sati ujutro puna kao Riva nedjeljom u podne. To je znak da noćni život Barcelone nije niti malo loš. U blizini centra, na par minuta hoda od trga Plaça de Catalunya se nalazi La Taverna de Barcelona, vrhunsko mjesto s live glazbom, gdje se može čuti sve od salsa ritmova do rock obrada. Naravno, ni izbor svakojakih pića ne zaostaje, tako da se može birati između 30-ak vrsta piva, tko zna koliko vrsta koktela, a i svega ostaloga za svačiji ukus. Toliki izbor utječe i na bolju atmosferu u taverni tako da nije čudno da se posjetitelji popnu na pozornicu i zapjevaju (i to dobro na sveopće iznenađenje svih prisutnih) ili zaplešu u ono malo slobodnog prostora što ostane nakon što se sve popuni do zadnjeg mjesta.
Nakon sve te lijepe hrane, izlazaka i sunčanog vremena, teško je bilo natjerati se otići u zračnu luku i vratiti se u Madrid. Ali što se mora… mora se.
Odmah sljedeći dan po povratku iz Barcelone, imao sam priliku sa šefom otići u HQ Unidad Editoriala, pod čijom kapom se nalaze najveće španjolske novine kao što su Marca, El Mundo i Expansión. Tamo smo imali sastanak s novinarima u vezi članaka koji će promovirati MBA Sport Management na kojem trenutno radimo. Najinteresantnije je bilo vidjeti kolika količina ljudi tu radi, kako bi svaki dan isporučili najnovije vijesti građanima Španjolske. Ogromni otvoreni uredi u kojima se nalazi stotinjak stolova za kojima sjede novinari, u kutu tridesetak dizajnera marljivo radi na smještanju članaka i reklama kako bi što efikasnije iskoristili listove i još nekolicina zatvorenih ureda za urednike i sastanke. I to je sve samo za jedne novine.
Taj tjedan smo pohodili i UEFA-in forum na temu Financijski fair-play u nogometu, koji se održavao u IESE Business School (Instituto de Estudios Superiores de la Empresa). Sve redom poznati i ugledni ljudi iz svijeta nogometa i sporta su razglabali o tome kako usmjeriti novac da bi natjecanja bila interesantna – odnosno da ima konkurencije, a ne da samo određeni imaju financijsku moć i da novac određuje pobjednika. Interesantno za čuti, a i za vidjeti ljude koji vode velike organizacije kao što su UEFA i LaLiga.
Kako ne može sve biti posao, nego treba i malo uživati, cimerov brat, inače zaposlenik Parque de Attraciones, nas je odveo u jedan od najvećih madridskih zabavnih parkova. Vlakovi smrti, kuće strave, slobodni pad,… i to jedni od najvećih u Europi. Adrenalinska bomba koja nikoga neće ostaviti ravnodušnim.
Tjedan sam završio, pa kako drugačije nego na biciklu. Ovaj tjedan je bila organizirana tura do vrha Canto Hastial u okolici sela Hoyo de Manzanares. Tura me ostavila bez teksta, toliko da mi je žao što kamerom nisam snimao uspone koliko su interesantni jer se dosta vremena penje po velikim strminama na tehnički zahtjevnom terenu preko velikih kamenih gromada. Do vrha se došlo bez većih poteškoća, a onda je krenula zabava. Tehnički zahtjevno, poprilično zabavno i – mokro. Većina staza kojima smo vozili su potoci, na mjestima se presijeca preko rijeka, tako da smo do kraja ture bili mokri do gole kože. A da ne spominjem da je i kiša počela padati. Sve se na kraju začinilo pivom, i lagano put Madrida gdje sam radi velike kiše prvi put iskoristio mogućnost prijevoza bicikla u metrou. Potpuno besplatno i na daleko višoj razinu u odnosu na naše divne prijevozničke tvrtke poput Jadrolinije gdje se bicikl plaća više nego prijevoz za osobu i to na brodu na kojem nema mjesta predviđenog za bicikle.
Cijeli sljedeći tjedan se na repertoaru izmjenjivao MBA Sport Management i II Madrid Weekender, gdje su se finalizirale zadnje stvari prije nego gosti dođu. Brošure, letci i posteri su došli sa tiska, a za cijelu proceduru oko tiska imam interesantnu anegdotu. Osoba koju sam kontaktirao u vezi tiska me je upitala jesam li iz Hrvatske, pošto mi mail ima hrvatsku domenu. Na moj potvrdan odgovor, stiže mail na hrvatskom jeziku – citiram: „…volim yugoslavija, hrvatska, bosnia i srbia..,“ što ne bi bilo niti malo čudno da osoba nema španjolsko ime i prezime, a još Španjolci jedva da pričaju engleski.
Ovaj tjedan sam završio upoznavanjem havajske kulture u Hawaiian baru znakovitog naziva Mauna Loa u samom centru Madrida. Svakojaki kokteli, ali najpoznatiji je Volcano koji dolazi na stol u interesantnoj posudi koja „dimi“ poput pravog vulkana. Kako je sve bolje u ugodnom društvu, to se isto dobro organiziralo, tako da sam imao priliku upoznati još jednu divnu Makedonku, što je poboljšalo cijelu večer.
Kako je taj tjedan završio Praznikom rada koji je padao u nedjelju, domišljati Španjolci su se pobrinuli i za to. Praznik se prebacio u ponedjeljak, tako da sam imao priliku otići na jedno od mjesta koje sam čuo u hrpi prijedloga gdje otići s biciklom u okolici Madrida. Malo selo Cercedilla se nalazi u podnožju planine Sierra Guadarrama i vrha Siete Picos (Sedam vrhova) s kojih se pruža veličanstven pogled u svim smjerovima. Neopisivo riječima. Kao i staze kojima smo vozili. Ponovno tehnički zahtjevno, vjerojatno i najzahtjevnije do sada, a dojam je podizao i snijeg koji se nalazio oko staza kojima smo prolazili.
Novi tjedan je značio i početak finalnih priprema za II Madrid Weekender. Od izrade plana i programa, do preuzimanja karti i ostalih sitnica, sve je trebalo srediti kako bi bilo spremno za dolazak gostiju. Ovogodišnji Weekender su pohodili Britanci, Hrvati (s naše Aspire) i Nijemci, koji su u tri dana imali priliku posjetiti Mutua Madrid Open 2016 koji se održavao u predivnoj dvorani La Caja Mágica, stadion Santiago Bernabéu, gdje su vidjeli utakmicu Real Madrid – Valencia, odradili Bernabéu Tour i večerali u realCafé Bernabéu, ali i naučili nešto novo o sportu i sportskom menadžmentu na Escuala Universitaria Real Madrid – Universidad Europea.
Petak je bio dan rezerviran za Mutua Madrid Open 2016, gdje su se održavali četvrtfinalni mečevi za muškarce i polufinalni mečevi za žene. Predivna Caja Mágica je ugostila najbolje svjetske tenisače i tenisačice, ali i nogometaše, tako da smo imali priliku vidjeti Murrayja, Nadala, Souza, ali i Cristiana Ronalda koji se došao malo pokazati i bodriti tenisače. Od svih mečeva, najbolja atmosfera je bila kada je na teren stupio Nadal pred svoju domaću publiku i odnio pobjedu nad Portugalcem Souzaom. Cjelodnevni boravak na teniskom turniru je učinio svoje, pa smo jedva dočekali večeru u restoranu realCafé Bernabéu gdje smo imali priliku probati različite specijalitete i družiti se s polaznicima Weekendera, te predavačem Kevinom Robertsom, inače pokretačem SportBusiness grupe.
Subota je započela predavanjima na Real Madridovom sveučilištu koje se nalazi pod Universidad Europea de Madrid. Moderna zgrada fakulteta je prepuna Realovih obilježja, kojima privlači ljude željne znanja iz sportskog menadžmenta. Brand ipak dosta znači. Predavanja su držali Kevin Roberts (SportBusiness International), Alfonso Roberes de Cominges (Real Madrid CF) i Rene Kohr (bwin) s fokusom na budućnost sporta kroz zanimljive priče o uspjehu u kojima su oni sami sudjelovali.
Popodne je bilo rezervirano za Bernabéu Tour, vođenu turu jednim od najpoznatijih svjetskih stadiona. Imali smo priliku vidjeti veličanstvenu povijest Real Madrida, biti na travnjaku gdje su se odigrale važne utakmice koje su ostavile trag u nogometnoj povijesti, te vidjeti mjesta gdje se igrači opuštaju i pripremaju za utakmice. Tura je završila posjetom velikom Adidasovom dućanu gdje je moguće kupiti sve što na sebi ima znak ovog velikog kluba.
Sudionici Weekendera su imali slobodnu večer, pa su se mogli opustiti kako su god htjeli. Neki su odlučili ostati u svojim sobama i odmoriti se, dok je drugi dio ekipe odlučio provjeriti kakav je to noćni život u Madridu. Po onome što se moglo čuti i vidjeti dan nakon, vjerujem da su svi uspjeli dobro iskoristiti večer.
Nedjelja je započela malo kasnije, točnije oko 14.30 kada smo se svi okupili u Events GB uredu, gdje smo pripremili malu zakusku i podijelili sudionicima zahvalnice za prisustvovanje Weekenderu. Nakon podjele zahvalnica, sudionici su se uputili na Santiago Bernabéu gdje su imali priliku vidjeti neke od najboljih svjetskih nogometaša na utakmici Real Madrid – Valencia.
Weekender je završio okupljanjem nakon utakmice u obližnjem baru Irish Rover gdje smo uz hamburgere i pivo imali priliku sumirati dojmove i pozdraviti se do neke druge prilike. Hrvatska ekipa, Alen, Ivan i Jure, je ostala jedan dan duže kako bi iskoristila priliku i vidjela još malo što Madrid ima za ponuditi.
Ja sam u ponedjeljak dobio novog kolegu, Nijemca koji je studirao u Madridu jedan semestar i sada ima obavezu odraditi praksu, pa je ovaj tjedan prošao malo ležernije jer ga je trebalo malo uputiti u posao koji treba odraditi. Weekender se lagano privodio kraju objavljivanjem slika i videa što je značilo da zatvaramo jedno poglavlje u mom Internshipu.
Kraj tjedna je ponovno proveden u osvajanju vrhova u okolici Madrida, a ovaj put smo bili do mjesta La Jarosa III, gdje smo pohodili DH2000 stazu, što je nadmašilo sve prethodne vožnje, kako zahtjevnim terenom punim skliskog kamenja i korijenja, tako i atmosferom koja je bila dodatno začinjena maglom koja nije dopuštala pogled dalje od 50 metara. Za kraj, naravno pivo, uz španjolske čvarke u umaku od krumpira i paprika.
Kako je cijeli vikend obilježen slavljem San Isidro 2016., trebalo je i to vidjeti, tako da sam večer proveo na partyu koji se odvijao na području veličine Solina, sa zabavnim parkovima, štandovima punim svega i svačega, te ogromnom pozornicom gdje su nastupali poznati španjolski izvođači.
Unatoč kasnom povratku kući, nedjelja je započela vrlo rano, već oko 7 sati kako bi mogao otići na vlak i pridružiti se jednoj novoj ekipi u pohodu na trailove El Parda. To se pokazalo poprilično zahtjevno za mene jer je ta ekipa više usmjerena na uspone nego na spustove, i to popriličnom brzinom jer imaju i bicikle namijenjene za to. Ipak, tko bi bio ja da odustanem… ta 3 sada skoro neprekidne vožnje dobrim tempom su rezultirala grčenjem mišića na posljednjim uzbrdicama pri povratku kući. To mi se nije dogodilo 5 godina, ali mogu reći da sam bio poprilično zadovoljan odvoženim i da ću se ponovno pridružiti istoj ekipi kako bi odradio trening s njima.
Sada ulazimo u treći mjesec mog internshipa, naravno, plan je ostati što duže, tako da je sada potrebno odraditi neke formalnosti sa španjolskom birokracijom, ali to bi trebalo proći bez nekog prevelikog problema.
Galeriju slika pogledajte OVDJE
TEKST: Zvonimir Stamenov