“Tražila sam neku varijantu u kojoj mogu izbalansirati svoj studentski, sportski i privatni život, da mogu dovoljno vremena posvetiti edukaciji i ulaganju u sebe, dok s druge strane nisam htjela zapustiti sport. Smatram da dajem sve od sebe i da je upornost ono što me opisuje – sve se može kad se hoće.”
Razgovarali smo s Petrom Šakotom, studenticom Aspirinog studija Sportskog menadžmenta. Kako usklađuje svoje obaveze, što joj je motivacija i gdje se vidi u budućnosti otkrijte u nastavku teksta.
Dobar dan, Petra. Za početak, tko je Petra Šakota i kako biste se opisali u tri riječi?
Petra Šakota je studentica, dolazi is Slavonskog Broda i ima 18 godina. Opisala bih se kao odgovorna, osjećajna i iskrena osoba, skromna i odlučna u postizanju svojih ciljeva.
Studentica ste Aspirinog studija Sportskog menadžmenta. Koji su vam bili motivi upisa?
Tako je, studentica sam 1. godine Sportskog menadžmenta. Veliku većinu svoga života provela sam i provodim u sportu te je to bio jedan od motiva upisa. Također, tražila sam neku varijantu u kojoj mogu izbalansirati svoj studentski, sportski i privatni život, da mogu dovoljno vremena posvetiti edukaciji i ulaganju u sebe, dok s druge strane nisam htjela zapustiti sport.
Kako ste do sada zadovoljni sa svojim studijem, profesorima, ali i vašim angažmanom?
Jako sam zadovoljna studijem, zahvalna sam svim profesorima na njihovom trudu i zalaganju da nam što bolje prenesu svoje znanje i usmjere nas u pravom smjeru.
Smatram da dajem sve od sebe i da je upornost ono što me opisuje – sve se može kad se hoće.
Što biste voljeli raditi u budućnosti?
Željela bih se vratiti u svoj rodni kraj, u Slavonski Brod, i napraviti nekakvu investiciju koja će omogućiti svim dobnim uzrastima rekreaciju, zabavu, mogućnost za nadogradnju znanja i napredovanje. To sam zamislila u vidu nekakvog rekreacijskog centra gdje će mladi, stari i djeca imati sadržaj za sebe.
Naslanjajući se na to pitanje, gdje se vidite za 5 godina?
Za 5 godina se i dalje vidim u životu sličnom kakvog vodim danas – još uvijek kao aktivni sportaš, ali usmjerena i prema izgradnji poslovne karijere.
Van studiranja, imate li još kakvih hobija?
Kao što sam već rekla, veliku većinu svog života posvetila sam sportu. Konkretinije – košarci. Treniram je od trećeg razreda osnovne škole; prije preseljenja u Split trenirala sam u ŽKK Brod na Savi u Slavonskom Brodu, a sada sam se prebacila ovdje u ŽKK Split. Moram istaknuti da sam jako zadovoljna ekipom, trenerima, atmosferom u klubu kao i cjelokupnom organizacijom.
Koliko vas u studiranju i treniranju motiviraju prijatelji, kolege, ali i predavači na Visokoj školi Aspira?
Moram priznati da motivaciju ne pronalazim u prijateljima i vršnjacima, već u osobama koje su starije od mene, u kojima vidim uzor i u kojima imam oslonac. Iako sam mlada, prošla sam dosta toga u životu, rekla bih da me život očvrsnio i učinio osobom kakva sam danas. Većina mojih prijatelja nije imala djetinjstvo kao ja i nemamo uvijek ista razmišljanja, pa bih iz tog razloga rekla da motivaciju upijam ipak iz nekih drugih izvora.
Koliko je, po vama, teško uskladiti sportske i studentske obaveze?
Smatram da nije teško uskladiti fakultetske i sportske obaveze – sve je do organizacije. Vodim se mišlju da se, ako se hoće, sve može stići. Treba posložiti prioritete i biti uporan u ostvarivanju svojih ciljeva.
Pomaže li vam Visoka škola Aspira prilikom vašeg studiranja i usklađivanja vaših obaveza?
Aspira pruža dovoljno vremena za privatan život, omogućava dosta lako usklađivanje svih obaveza pojedinca, a uz to i nerijetko izlaze u susret ukoliko je potrebno. Super je organizirano i profesori su jako susretljivi, sve pohvale.
Što Vas je u životu najviše potaknulo i motiviralo da budete osoba kakva ste danas?
Kao najveći pokretač i motivacija nametnuli su se zasigurno moji problemi s kojima sam se susrela i s kojima se susrećem tijekom života. Također, zapamtila sam dva citata koja su mi zasigurno motivacija na mom životnom putu. Prvi citat rekla je jedna profesorica odmah prvi dan na studiju, a to je “ Fakultet ne završavaju pametni, nego uporni”, dok sam drugi citat čula od jedne od teta iz prošlog doma u kojem sam živjela, a to je “Blistava je budućnost za one ljude koji vjeruju u svoje snove”. Osjetila sam da su stvarni, istiniti i da zaista jest tako. Posvetila sam se studiranju i sportu, uporna sam, a i vjerujem u svoje snove.
Što biste poručili mladima koji se nalaze u sličnoj situacija kao i vi?
Da moraju vjerovati u sebe kako bi mogli napraviti nešto od sebe i svog života. Svatko ima priliku, potrebno ju je zgrabiti i iskoristiti najbolje što možemo. Za one koji treniraju neki sport i ne znaju mogu li uskladiti sve obaveze – sve je do organizacije i sve se može. Potrebno je posvetiti se edukaciji jer je to ono od čega ćemo danas-sutra živjeti, ali svakako se trebaju baviti i sportom. Tu se stječu poznanstva i iskustva za cijeli život.
Petra, hvala Vam na izdvojenom vremenu, nadam se kako ćete zajedno s Aspirom ostvariti svoje snove, želim Vam puno uspjeha!
Hvala vam i lijep pozdrav!