“Mindfulness znači otvoriti sva svoja osjetila i osjećaj za okolinu, biti svjestan što se događa. Kada obavljate uslugu, na primjer konobari; stojite u kafiću i vaš um je u kafiću, morate biti oštroumni. Tko god dolazi, što god netko radi, morate biti svjesni situacije. Ne radi se samo o nošenju tanjura i posluživanju, već je to kao da igrate šah, morate planirati svoj sljedeći potez. Mislim da je najčešći problem koji sada imamo pomicanje naših granica i fokusiranje na zadatke. Dakle, zastanite na trenutak i razmislite i odvojite vrijeme za sebe!”
Tko je Rainee? Opišite se u tri riječi.
Ja sam učiteljica mindfulness meditacije i joge. Stvarno je teško kada se trebate opisati, ali recimo da volim misliti da sam topla i prijateljski nastrojena osoba i da sam dobar, vrijedan timski igrač.
Mnogi ljudi nisu upoznati s mindfulnessom. Možete li pojasniti što je to u nekoliko riječi?
Riječ mindfulness dolazi iz budizma, znači um i tijelo u jednom. Sada ljudi često koriste ovu praksu kako bi rasčistili svoje misli. Danas smo uvijek zauzeti, naš um je uvijek negdje drugdje, a ne u tijelu. Uvijek razmišljaš o spremanju večere, o planovima, poslu, obitelji, ali nikad o svom tijelu. Moramo sjesti i odvojiti vrijeme za sebe. Mindfulness je otvoriti svoju svjesnost, biti svjestan sebe bez osuđivanja, otvoriti sva svoja osjetila i dovesti se u sadašnji trenutak, a ne u prošlost ili budućnost. U budizmu ne vjeruju u budućnost, ne vjeruju u prošlost. Sve se događa u ovom trenutku, tako da je mindfulness uvijek u trenutku.
Koji su vaši najnoviji projekti na kojima ste radili?
Ove godine sam pomogla pri otvaranju Maslina Resorta na otoku Hvaru s edukacijom djelatnika, a kao što sam već spomenula, također sam i učiteljica mindfulnessa, meditacije i joge. Osim toga, ja sam učiteljica kineskog jezika, pa ako je netko zainteresiran za učenje kineskog, znate gdje pronaći učitelja, haha!
Jedna od mnogih stvari koje radite su programi obuke. Što možete reći o svom iskustvu s obukom djelatnika DMC-a?
Kultura tvrtke je drugačija od zaposlenika. Znate, kada tvrtke zapošljavaju ljude, različiti ljudi privlače različite vrste uma. Primjerice, u Maslina Resortu pokušavaju privući istomišljenike, svjesniji su o okolišu, o eko, sigurnom i ugodnom boravku. S obzirom na to, lakše je raditi mindfulness s ovakvim ljudima.
U Hrvatskoj je, rekala bih, malo drugačije nego u Aziji. Mnoge stvari koje govorim polaznicima na treningu, na primjer, u Indiji; odmah me shvate, ne morate puno razgovarati, znaju o čemu pričam. Za Europljane je ovaj koncept pomalo nov, pa ga morate objasniti, ali iako ga razumiju, ne naprave ono što se od njih traži. Volim raditi s različitim ljudima jer s istom temom imate toliko različite povratne informacije i to je stvarno nevjerojatno; vidite kako reagiraju, kako različiti ljudi reagiraju na različite načine.
Mindfulness nije samo osjećati sebe, također znači i osjećati okolinu. Ne možete stalno biti u sebi, uvijek ste u društvu, uvijek ste negdje s ljudima. Mindfulness je otvoriti sva svoja osjetila i osjetiti okolinu, biti svjestan što se događa. Kada obavljate uslugu, na primjer konobari; stojiš u kafiću i tvoj um je u kafiću, moraš biti oštrouman. Tko god dolazi, što god netko radi, morate biti svjesni situacije. Ne radi se samo o nošenju tanjura i posluživanju, već je to kao da igrate šah, morate planirati svoj sljedeći potez. Oni uvijek prave planove u svojoj glavi i s mindfulnessom ostvarujete svoju svjesnost, otvarate sva svoja osjetila da sve čujete i vidite.
Osim programa obuke u DMC-ima, radite i radionice za Aspirine studente. Koja su vaša zapažanja kada je riječ o upoznavanju mladih s filozofijom mindfulnessa?
Mislim da treba vremena. Do sada sam odradila samo jednu radionicu i rekla sam studentima da ćemo jednu minutu ne raditi ništa. Samo sjedi tu, ne radi ništa. A onda su bili kao „Kako to misliš, ne raditi ništa?!“ Onda su se počeli smijati, nisu mogli mirno sjediti. Moraju nešto učiniti; biti na mobitelu, čitati ili se barem pretvarati da nešto rade. Kažete im da ne rade ništa i oni su šokirani, njihov um ne radi na taj način. Mislim da im je teško koncentrirati se na svoje tijelo i na sadašnji trenutak te da im je potrebna vježba. Oni su mladi ljudi, njihovi životi su već ovisni o telefonima, medijima, život im ide jako brzo. Mindfulness je zastati i usredotočiti se na trenutak i opustiti se. Drugačije je, potrebna je praksa. Ali, s druge strane, rekla bih da su u Splitu ljudi skloniji mindfulnessu nego što misle. Primjerice, kad vidite ljude kako sjede na Rivi i zagledani su u more ili zalazak sunca, pitate ih što rade, a oni kažu „ništa“!“
Ako se i sami možete vratiti u vrijeme kada ste imali 20 godina, biste li učinili nešto drugačije? Koji bi bio savjet koji biste si dali u to vrijeme?
Wow, 20 godina, mnogo bih stvari napravila drugačije, haha! Mislila sam da znam sve kad sam imala 20 godina. Napustila sam svoj dom kad sam imala 20, otišla sam u Nizozemsku i mislila sam da je to hrabro, ali nisam imala pojma što radim. U Europu sam došla studirati, studirala sam hotelijerstvo. Nakon nekog vremena vratila sam se u Kinu sa sada već bivšim mužem koji je iz Crne Gore. Nakon nekog vremena, preselili smo se tamo i nakon Crne Gore došli smo u Hrvatsku. Ovo je bio moj životni put.
Postoji li kakav savjet koji biste dali mladima (Aspirinim studentima ili drugima) kada je u pitanju svjesnost i puštanje u svoj život?
Usporite ili zastanite na trenutak i dajte si malo vremena. Mislim da je najčešći problem koji sada imamo pomicanje naših granica i fokusiranje na zadatke: „Učini ovo, učini ono, učini ovo…“. Mislim da bismo trebali sjesti, samo stati i razmisliti što radimo, zašto radimo to što radimo, ima li smisla? Dakle, zastanite na trenutak i razmislite i odvojite vrijeme za sebe! Razmislite što stvarno trebate za svoje tijelo i za svoj um. Tijelo i um su jedno!