“Tko ne riskira, ne profitira, a trenutno u IT-u ima toliko mogućnosti da svatko može naći neku nišu koja mu/joj odgovara i pokrenuti nešto svoje. Ne bojte se pokušati i ne uspjeti, to je sve sastavni dio života. Naučite lekciju iz neuspjeha, dignite glavu gore i samo naprijed. U ovome trenutku ne postoje granice koje ne možete probiti, samo vjerujte u sebe i dajte si priliku da uspijete.”
Razgovarali smo s Nikom Amižićem, studentom druge godine studija Računarstva na Aspiri. Isto tako, Niko je prošle akademske godine bio dobitnik dekanove nagrade! Pokrenuo je Apex Academy te u svojoj IT karijeri niže uspjeh za uspjehom. Što kaže o svojim poslovnim uspjesima, kako mu se sviđa na Aspiri i što bi preporučio onima koji kreću njegovim stopama, pročitajte u nastavku!
Za početak, tko je Niko Amižić i kako bi se opisao u tri riječi?
U tri riječi jako teško, mislim da je moja najveća prednost baš ta raznovrsnost nekakvih znanja i vještina, ali kada bi morao odabrati 3 rekao bih: upornost, pozitiva i „priča“. Posljednje nije možda riječ koja će se često pojaviti u književnom jeziku, ali mislim da me poprilično dobro opisuje. Nekakva sposobnost kvalitetne komunikacije s bilo kim, bilo kada: npr. „Ima dobru priču“ po splitski 😊 To nisu možda moje najizraženije osobine, ali su one koje me najbolje opisuju u kratkim crtama.
Kako si se odlučio upisati baš Aspiru?
Prvotno mi je bilo u planu završiti nekolicinu ispita što su mi ostali na Studiju Turizma na jednom drugom fakultetu. O Aspiri sam čuo samo pozitivne stvari od prijatelja i kolega te sam se odlučio malo detaljnije raspitati. S obzirom da mi je u cilju bilo u budućnosti pronaći zaposlenje s radnim vremenom koje je malo fleksibilnije, a moj prvi doticaj s programiranjem je bio još u četvrtom razredu osnovne škole, sinula mi je ideja da ipak upišem Studij Računarstva. Kroz razgovor s koordinatoricom studija Đurđicom Vukić sam donio konačnu odluku. Taj razgovor mi je odagnao neke vlastite sumnje i to je bio početak moje nove karijere.
Na drugoj si godini studija Računarstva. Koliko ti se do sada svidjelo studiranje na Aspiri i koji su ti planovi za budućnost?
Sam studij i studijski program su mi se izuzetno dopali. Prva godina je bilo nekakvo „polaganje temelja“ i posvetili smo se osnovama, ali smo unatoč tome u svakom semestru imali barem jedan pravi projekt za odraditi kao praktični zadatak. Moram priznati da tek kada sam položio sve kolegije s prve godine sam shvatio koliko je sam program zapravo dobro osmišljen. U jednom trenutku sve je nekako sjelo na svoje mjesto.
Druga godina je već bila konkretnija i meni osobno puno zanimljivija jer je skoro svaki kolegij imao projektni zadatak. Radili smo u grupama, kolege su se još bolje povezale i stvarno sam uživao, koliko god ritam bio naporan uz posao, obitelj i putovanja na predavanja.
Ostala mi je još nekolicina ispita do diplome, ali sam u ovom trenutku uzeo kratku pauzu da se mogu posvetiti obitelji i poslu s obzirom da su mi se već nakon prve godine otvorile neke fantastične prilike za razvoj. Čim se situacija malo smiri jedva čekam povratak u školske klupe.
Pokrenuo si Apex akademiju. Možeš li nam reći nešto malo više o samoj ideji i kako si se odlučio na to?
Apex Academy je zapravo bio logičan nastavak na priliku koja mi se bila ponudila. Prijatelj s kojim sam dijelio klupu kroz cijelu srednju školu me kontaktirao i dao baš zanimljivu ponudu koju nisam mogao odbiti. Ponudio mi je mentorstvo i pomoć pri učenju Salesforce platforme, platio mi je da učim i pomogao naći prvi projekt. Nakon manje od 6 mjeseci sam zaposlen kao vanjski suradnik tvrtke Vodafone Ziggo iz Nizozemske, a uvjeti koje sam dobio su bolji nego sam sanjao kada sam upisivao studij.
Na neki način ja sam bio „pokusni kunić“ za ideju Apex Academy-a i potvrdili smo da je sve što smo zamislili ostvarivo. Uključili smo još 2 partnera koji se zaduženi za tehnički dio, njihov je fokus više na edukaciji studenata dok smo prijatelj i ja više zaduženi za nekakve poslovne procese, osmišljavanje i realizaciju planova za budućnost te pregovore s potencijalnim klijentima.
Primili smo prvu grupu od 6 studenata u svibnju i, evo, baš smo sada u fazi gdje pregovaramo prve projekte za njih. Iskreno i nas je iznenadio interes i činjenica da su svih 6 već na neki način rezervirani.
Želja nam je bilo studentima približiti Salesforce kao jednu od opcija razvoja u karijeri te im pružiti uvjete u kojima mogu ostvariti svoj potencijal. Sam Salesforce kao tvrtka promovira kulturu pomaganja i vraćanja društvu, ovo je bio naš prvi korak k tom cilju, ali definitivno ne i posljednji. Uskoro planiramo pokrenuti prijave za drugi krug te očekujemo još veći interes, to nam je dokaz da smo na pravome putu.
Osim toga, u cijelu priču si uključio i Aspirine studente. Kako si zadovoljan do sada?
Da, u ovome trenutku od 6 naših studenata, dvojica su mojih kolega s Aspire. Zdeslav Nazlić baš priprema obranu diplomskog rada, a Kristijan Vrzić upisuje posljednju godinu studija. Obojica su već položila po 2 Salesforce certifikata i moram priznati da smo svi izuzetno zadovoljni s njima, toliko da ove godine već dogovaramo sudjelovanje na Danima Karijera u sklopu Aspire.
Zdeslav je prvi od cijele grupe položio izuzetno težak Platform Developer certifkat, Kristijan također nedavno, ali njega moram posebno pohvaliti jer je zapravo jedini iskoristio priliku koju smo ponudili svima koji nisu prošli posljednji krug selekcije. Ponudili smo mu sve materijale za učenje da se može samostalno pripremati za prvi certifikat i rekli da kada bude spreman da nam se javi. Kada ga položi, posao ga čeka. Nismo se čuli bili mjesec, dva i mislio sam da je kao i svi odlučio da ponuda nije vrijedna truda. Onda se jednog dana javio da je prošao sve što smo mu dali i da je spreman pokušati izaći na ispit. Od toga dana je i on zaposlen i pridružen timu, bez pitanja i bez čekanja da položi sam certifikat. Trud koji je samostalno uložio nam je pokazao bez sumnje da je zaslužio priliku koju smo mu ponudili te da zaslužuje da ga se istakne kao primjer nekoga tko je maksimalno iskoristio priliku koja mu se ponudila.
Je li postojao strah od nepoznatog?
Uvijek, ali to me nikad nije sprječavalo u životu. Ja sam s dvadesetak godina već išao raditi u inozemstvo gdje nikoga nisam znao, samostalno sam proputovao pola svijeta i uvijek bio spreman na kalkulirani rizik. Prije nego je COVID kriza zahvatila svijet, radio sam u uspješnom start up-u i imao doslovno posao iz snova, putovao sam svijetom i vodio ekspanziju u drugim zemljama i sve je to nestalo u par mjeseci. U tom trenutku sam postao i otac i stvarno nije bilo lako donijeti ovakve odluke, ali uz podršku obitelji i nekakav „dišpet“ koji je uvijek bio dio mene, odlučio sam pokušati pa što bude. Moram priznati da mi je to jedna od najboljih odluka što sam donio u životu.
Jesu li ti kolege i predavači na Aspiri pomogli na bilo koji način u tom pothvatu?
Naravno. Od prvog razgovora s Đurđicom do trenutka kada sam donio odluku o pauzi, svi profesori i kolege su bili izuzetno susretljivi, podržavali me u ideji te ponudili pomoć i savjete ako mi bilo što zatreba. Ali, to je zapravo i ono najvrijednije što Aspira daje svojim studentima – taj networking i mogućnost povezivanja s ljudima sličnih interesa i afiniteta.
To ide čak dalje od samog studija; evo, baš sam ovo ljeto preko LinkedIn-a kontaktirao kolegu sa Sportskog Menadžmenta, igrača Hajduka Stefana Simića. Pristupio sam mu s idejom da organiziram aukciju za dresove kojom bi se prikupili novci za opremu najmlađih kategorija jednog malonogometnog kluba u kojemu volontiram. Stefan se vrlo rado odazvao pozivu, odbio moje inzistiranje da preuzmem troškove koje bi imao na sebe i kroz par tjedana me na stadionu čekalo 6 dresova s utakmice Rijeka – Hajduk. Evo, baš ovih dana organiziramo skupštinu tokom koje će se provesti aukcija. Ovim putem bih mu se želio još jednom zahvaliti u svoje vlastito ime i u ime svih iz kluba.
Kada gledaš unatrag, bi li nešto promijenio?
Iskreno, ne. Još od mladosti sam uvijek bio „protivnik“ nekog gledanja u prošlost i pitanja „Što bi bilo, da je bilo?“. Iz moje perspektive je to uvijek bio nepotreban gubitak energije. Prošlost se ne može promijeniti, iz nje se samo može nešto naučiti. Stoga sam se držao toga, učio iz tuđih i vlastitih grešaka i gledao prema naprijed. S obzirom na svoje godine i količinu odluka, dobrih i loših koje sam donio kroz život, poprilično sam siguran da je to ispravan put. Lako je biti general poslije bitke.
Što bi poručio mladima koji biraju fakultet?
U svakom slučaju da gledaju nešto što ih zanima, što ih ispunjava, a ne samo sigurnost posla ili buduća primanja. Jako je teško dugoročno raditi posao koji ne voliš.
Što se samog Računarstva tiče, velika količina mladih misle da je to „lagan“ fakultet, da ih poslije toga čeka siguran posao s iznadprosječnim primanjima, ured kao od Google-a i dionice nekakve tvrtke od koje će se obogatiti do 30-te. To nije istina, ali za one koji vole rješavati probleme, koji su spremni učiti nešto novo cijeli život i spremni su prihvatiti da nikada neće znati sve, ovo je jedan savršen put. A ako uz to imaju upornosti i kapaciteta, onda ovo sve navedeno poviše itekako postaje ostvarivo. Evo, ja sam pravi primjer toga da je sve moguće.
Također bih volio naglasiti da su današnji stručni studiji poprilično dobro osmišljeni i taj fokus na praktična znanja uvelike olakšava pronalazak prvog zaposlenja te omogućava brz daljnji razvoj.
A što bi poručio onima koji razmišljaju o poduzetničkim vodama?
Samo nastavite tako razmišljati. 😊 Tko ne riskira, ne profitira, a trenutno u IT-u ima toliko mogućnosti da svatko može naći neku nišu koja mu/joj odgovara i pokrenuti nešto svoje. Ne bojte se pokušati i ne uspjeti, to je sve sastavni dio života. Naučite lekciju iz neuspjeha, dignite glavu gore i samo naprijed. U ovome trenutku ne postoje granice koje ne možete probiti, samo vjerujte u sebe i dajte si priliku da uspijete.
Iskoristite sve što Vam Aspira nudi, povežite se s kolegama, povežite se s profesorima, sudjelujte u radu klubova i steknite neka nova iskustva i poznanstva. Na kraju dana to će vam jednog dana vrijediti više nego sve drugo!
